Zagađenost
vazduha

Belgrade

22

Sarajevo

42

Skoplje

28

Sofia

38

Bucharest

19

Madrid

53

Vienna

13

Izvor: Printscreen, You tube

AktuelnoVremeplov

Romeo i Julija sa Dorćola: Najstarija zapisana ljubavna priča Beograda

 

Dorćolski Romeo i Julija – Najstarija zabeležena ljubavna priča Beograda

Dok ceo svet zna za Romea i Juliju iz Verone, malo ko zna da je Beograd imao svoju veliku ljubavnu priču. Nastala početkom 19. veka, u vreme kada su Srbi i Turci delili grad pod zidinama Kalemegdana, legenda o Zagli i Badži ostala je upamćena kao najstarija zabeležena romansa starog Beograda.

O ovoj neobičnoj ljubavi pisali su Marinko Paunović u knjizi „Beograd večiti grad“ i Branislav Nušić, koji ju je upravo zbog njene snage i zabranjene prirode uporedio sa čuvenom Šekspirovom pričom.

„Drugačije je to kada se u jednoj romantičarskoj istoriji stavi naslov Romeo i Julija. To nekako i ide. Ali kada se u jednoj nežnoj ljubavi Romeo zove Zagla, a Julija Badža, onda to odista ne izgleda nimalo poetično“, zapisao je Nušić.

Ljubav između srpskog junaka i turske bule

Đorđe Zagla bio je Makedonac koji je u Beograd stigao tokom Prvog srpskog ustanka. Savremenici su ga opisivali kao hrabrog ratnika i čoveka velikog ugleda među ustanicima.

Sa druge strane bila je Badža, mlada i lepa Turkinja, udata za znatno starijeg muškarca. Živela je na Dorćolu, iza visokih zidova i rešetaka, u svetu iz kojeg gotovo da nije bilo izlaza.

Kada je između Srba i Turaka nastupio kratkotrajni period zatišja, njihovi pogledi su se slučajno sreli. Ono što je počelo kao radoznalost ubrzo je preraslo u snažnu i zabranjenu ljubav.

Njihovi susreti bili su nemogući. Nisu smeli da razgovaraju, nisu mogli da razmenjuju pisma, a svaki pokušaj posredovanja mogao je da ih košta života.

Kuče kao ljubavni glasnik

Tada je Zagla došao na ideju koja je ostala jedinstvena u beogradskim legendama.

Svoje omiljeno kuče naučio je da odlazi u Badžino dvorište. Tako je mali četvoronožni glasnik postao jedina veza između dvoje zaljubljenih.

Pošto nisu mogli da pišu jedno drugom, koristili su stari govor cveća, dobro poznat u tadašnjim orijentalnim sredinama.

Prva poruka bila je struk karanfila.

Njegovo značenje bilo je jasno:

„Znaj da si u mom srcu.“

Badža je odgovorila stručkom nane:

„Davno na tebe mislim.“

Ljubavna prepiska potom se nastavila.

Zagla joj je poslao bosiljak, simbol poruke:

„Ti si moja, ti si samo moja.“

Odgovorila mu je nevenom:

„I ti si moj dragi.“

Tajni jezik zaljubljenih

Kako su dani prolazili, poruke su postajale sve hrabrije.

Jednog dana Zagla je u krpicu umotao komadić kreča. U haremskom rečniku cveća i simbola to je značilo:

„Ili me ljubi, ili me se okani.“

Badžin odgovor nije ostavljao mesta sumnji.

Poslala mu je nekoliko pramenova svoje kose.

Poruka je glasila:

„Uzmi me na svoje grudi i bežimo.“

Njihova zabranjena ljubav tada je dostigla vrhunac.

Poslednji znak koji mu je poslala bilo je zrno pasulja. Prema tadašnjem tumačenju, ono je značilo da je dobrodošao u njenu sobu te noći.

Od tog trenutka, kako beleži predanje, više nisu morali da razgovaraju preko posrednika.

Misterija bez kraja

Za razliku od Romea i Julije, čija je sudbina poznata celom svetu, kraj priče o Zagli i Badži ostao je izgubljen u magli vremena.

Istorijski izvori ne govore da li su uspeli da pobegnu, da li su ostali zajedno ili ih je sudbina razdvojila. Upravo zato ova legenda i danas izaziva pažnju ljubitelja starog Beograda.

Možda je baš ta neizvesnost razlog zbog kojeg priča o Zagli i Badži već više od dva veka živi među beogradskim predanjima – kao podsetnik da ljubav uvek pronađe put, čak i onda kada se čini da su sve kapije zatvorene.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *