Zagađenost
vazduha

Belgrade

36

Sarajevo

36

Skoplje

19

Sofia

24

Bucharest

15

Madrid

42

Vienna

17

Izvor: Foto: Užičanstveno

Dozivi SrbijuVremeplov

Srpski kačkavalj pod austrijskom zastavom

Još u leto 1914. godine, kada je rat već kucao na vrata, na Zlatiboru je završen jedan neobičan poduhvat.

Užički advokat Strahinja Popović završio je gradnju prvog pravog hotela na planini – „Kraljeva voda“. Objekat je bio moderan za ono vreme, sa salonom, depandansom „Čigota“, pekarom i dve vile usred borovika. Imao je oko 40 ležaja i bio je spreman da primi prve goste.

Samo nekoliko dana kasnije počeo je Prvi svetski rat. Hotel nije ni stigao da otvori vrata.

Kada su Austrougari 1915. okupirali Srbiju, nisu dugo čekali. Upali su u novu zgradu, izbacili sav hotelski nameštaj napolje i pretvorili je u mlekaru. Tu su proizvodili kačkavalj za potrebe svoje vojske. Čak su obesili novu tablu i ponašali se kao da će tu ostati zauvek.

Nisu se zaustavili samo na tome.

Počeli su da seku lepe borove oko hotela za ogrev.

Strahinja Popović, koji je u to vreme bio na čelu užičke opštine (primoran da prihvati tu dužnost pod okupacijom), poslao je protest komandantu. Seča je iznenađujuće, brzo obustavljena.

Tako je luksuzni hotel, podignut da dočekuje putnike i turiste, tri godine služio za pravljenje sira okupatorskoj vojsci. Posle rata vraćen je svojoj prvobitnoj nameni i u međuratnim godinama postao omiljeno mesto otmene gospode.

Strahinja Popović, čovek koji je uložio novac i viziju u taj projekat, doživeo je i drugu okupaciju 1941, ali se tada povukao u rodno mesto gde je i preminuo 1942. godine.

Danas jedna ulica na Zlatiboru nosi njegovo ime, a priča o njegovom hotelu koji je postao mlekara još se prepričava.

Ova naizgled mala priča savršeno oslikava suštinu okupacije: ništa nije bilo sveto, ništa privatno, ništa srpsko.

Luksuzni hotel pretvoren u fabriku kačkavalja simbol okupacije – neprijatelj želeo da uništi ne samo državu, već i dostojanstvo i budućnost naroda. Ipak, hotel je preživeo, vratio se svojoj pravoj nameni, a uspomena na Strahinju Popovića i danas živi na Zlatiboru – kao podsetnik da i u najtežim vremenima ima onih koji grade, a ne samo onih koji ruše.


Nataša Stanojlović

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *