Od prvih bunara na Makišu do savremenog sistema: Više od veka razvoja Beograda
Više od 130 godina razvoja beogradskog vodovoda: Od prvih bunara na Makišu do savremenog sistema
Beograd je pre više od jednog veka zakoračio u novo doba kada je 12. jula 1892. godine, uz svečanu ceremoniju kod Terazijske česme, dobio svoj prvi moderni vodovod. Ovaj događaj nije predstavljao samo tehnički podvig, već i simbol napretka, higijene i vere u bolju budućnost prestonice.
Početak moderne vodosnabdevanja: Oskar Smreker i bunari na Makišu
Projektovao ga je nemački inženjer Oskar Smreker iz Manhajma, čije ime je zauvek ostalo upisano u istoriju srpske infrastrukture. Iz pet dubokih bunara na Makišu grad je tada dobijao oko 65 litara vode u sekundi, što je bilo dovoljno da se snabde rastući Beograd, spreman da ispija sve prednosti civilizacijskog napretka.
Smrekerov sistem bio je prava revolucija u odnosu na dotadašnje izvore vode – stare rimske akvedukte, turske česme i varoške bunare. Novi sistem kombinovao je podzemne izvore sa savremenim pumpama za crpljenje i distribuciju, dok je voda iz „Belih voda“ postala simbol zdravlja i napretka. Terazijska česma tada je postala mesto proslave trijumfa ljudske pameti nad nestašicom vode.
Razvoj i modernizacija vodovoda – od Smrekera do danas
Danas, više od 130 godina kasnije, JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija“ ostaje kičma života prestonice. Sistem koji snabdeva preko dva miliona stanovnika neprestano se razvija i unapređuje. Makiš I i Makiš II predstavljaju srce savremene proizvodnje pijaće vode, sa najsavremenijim postrojenjima koja garantuju visok kvalitet vode i stalno praćenje parametara.
Rekonstrukcije vodovodne mreže u centralnim delovima Beograda, proširenje kapaciteta, zamena zastarelih cevi i ulaganja u nove rezervoare omogućavaju da voda teče pouzdano čak i tokom najtoplijih letnjih dana. Ova ulaganja su ključna za obezbeđivanje neprekidnog i kvalitetnog snabdevanja.
Izazovi i planovi za budućnost vodovoda Beograda
U 2026. godini, vodovodni sistem Beograda suočava se sa novim izazovima usled rasta grada i povećane potrošnje vode. Ipak, planirani projekti rekonstrukcije, proširenje regionalnih sistema i ulaganja u energetsku efikasnost pumpnih stanica jasno pokazuju da tradicija vizionarskog pristupa Oskara Smrekera i dalje traje.
Voda kao javno dobro ostaje resurs koji zahteva stalnu brigu, investicije i poštovanje – od prvih 65 litara u sekundi do današnjih miliona kubika koji svakodnevno snabdevaju Beograd.

