Dete hoda na prstima: Kada je to normalna faza, a kada znak za uzbunu?
Hodanje na prstima kod dece – kada je normalno, a kada zabrinjava
Prvi koraci i prirodna faza razvoja
Prvi koraci deteta predstavljaju ključni trenutak u njegovom razvoju. Tokom ovog perioda, deca uče kako da kontrolišu pokrete i održe ravnotežu. Zbog toga nije neuobičajeno da povremeno hodaju na prstima.
Stručnjaci ističu da hodanje na prstima može biti prisutno do kraja druge godine života. Ako dete povremeno koristi ovaj način hoda, ali zatim normalno spušta celo stopalo, smatra se da se radi o normalnoj razvojnoj fazi.
Kada hodanje na prstima može biti razlog za zabrinutost?
Ako dete uporno i dominantno hoda na prstima bez spuštanja celog stopala, to može biti signal za konsultaciju sa pedijatrom. Ovakvo ponašanje može biti povezano sa različitim stanjima kao što su:
- razvojne smetnje
- poremećaji iz spektra autizma
- mišićna ili koštana oboljenja
- problemi sa Ahilovom tetivom ili strukturom stopala
- slabija mišićna funkcija
Važno je napomenuti da hodanje na prstima retko kada predstavlja jedini simptom. Najčešće se javlja zajedno sa drugim znacima, poput poteškoća u govoru, socijalizaciji ili preosetljivosti na određene nadražaje.
Uloga roditelja u podršci razvoju deteta
Roditeljima se savetuje da ne požuruju dete u procesu učenja hodanja, jer svaki mališan razvija svoje sposobnosti sopstvenim tempom.
Ne preporučuje se preterano korišćenje hodalica i drugih pomagala koja mogu usporiti razvoj motoričkih veština. Umesto toga, korisno je da dete što češće hoda bosonogo, po različitim površinama, jer to pozitivno utiče na razvoj ravnoteže i pravilnog hoda.
Kada je neophodno potražiti stručnu pomoć?
Ako hodanje na prstima traje i nakon druge godine života, preporučuje se da roditelji zakažu pregled kod pedijatra ili drugog specijaliste. U nekim situacijama mogu biti potrebni dodatni neurološki i ortopedski pregledi kako bi se isključili ozbiljniji poremećaji.
Zaključak – važno je pratiti razvoj deteta
Hodanje na prstima kod dece u većini slučajeva predstavlja prolaznu i bezopasnu fazu razvoja. Ipak, roditelji treba da obrate pažnju na trajanje ovog ponašanja i eventualne prateće simptome kako bi na vreme potražili pomoć ukoliko postoji potreba.
