Zagađenost
vazduha

[zagadjenje]

[zagadjenje2]

[zagadjenje3]

[zagadjenje4]

[zagadjenje5]

[zagadjenje6]

[zagadjenje7]

AktuelnoVremeplov

Aleksa Radovanović: Poslednji Solunac i svedok jednog veka srpske istorije

Na današnji dan sećamo se Alekse Radovanovića, poslednjeg živog solunskog ratnika u Srbiji, čoveka koji je kao dečak prošao golgotu Prvog svetskog rata, učestvovao u proboju Solunskog fronta, preživeo Drugi svetski rat i dočekao duboku starost kao jedan od poslednjih živih svedoka najtežih i najslavnijih trenutaka srpske istorije.

Njegov životni put predstavljao je ogledalo burnog dvadesetog veka kroz koji je srpski narod prolazio sa velikim stradanjima, ali i velikim pobedama.

Aleksa Radovanović rođen je 2. avgusta 1900. godine u Medveđi. Već sa nepunih petnaest godina dobrovoljno se priključio komitskoj četi vojvode Koste Vojinovića, vođen željom da učestvuje u borbi za slobodu svoje otadžbine. Tokom sukoba sa bugarskim snagama 1914. godine bio je ranjen, ali ga to nije sprečilo da nastavi ratni put zajedno sa srpskom vojskom.

Kao i hiljade srpskih vojnika i civila, prošao je albansku golgotu, jedno od najtežih stradanja u srpskoj istoriji. Nakon oporavka učestvovao je u borbama na Solunskom frontu i dočekao oslobođenje otadžbine 1918. godine. Njegova generacija ostala je upamćena kao generacija koja je podnela najveće žrtve za slobodu Srbije.
Posle rata služio je u Kraljevoj gardi, a kao dobrovoljac dobio je zemlju kod Uroševca. Godine 1932. stupio je u žandarmeriju i službovao u više gradova tadašnje države. Drugi svetski rat zatekao ga je u Prizrenu, gde se priključio partizanskom pokretu. Iz rata je izašao sa činom majora, čime je postao jedan od retkih ljudi koji su aktivno učestvovali u oba svetska sukoba.
Sudbina porodice Radovanović bila je ispisana žrtvom za otadžbinu. Njegova dva brata takođe su bili dobrovoljci i ratnici, a obojica su stradala tokom Drugog svetskog rata.

Uprkos svim iskušenjima, Aleksa je dočekao duboku starost i ostao simbol pokolenja koje je stvorilo modernu Srbiju.
Preminuo je 23. juna 2004. godine u rodnoj Medveđi, ostavivši iza sebe veliko potomstvo i neizbrisivo svedočanstvo o vremenu kada su čast, sloboda i ljubav prema otadžbini bili vrednosti za koje se živelo i umiralo.

Piše: Stefan Stojanović

Članak Aleksa Radovanović: Poslednji Solunac i svedok jednog veka srpske istorije se pojavljuje prvo na SRPSKI UGAO.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *